GEREZA SIO KABURI

28. rujna 2019. - 19:50 -- šsf

Blizu ulaza zloglasnog zatvora u kojem ima puno zloće i nepravde velikim slovima piše: GEREZA SIO KABURI. Onaj tko je u prolazu ili slučajno zalutao, može pomislit kako je to lijepa parola, tek usput napisana da je čitaju oni koji prolaze, jer u stvari znači: ZATVOR NIJE GROB. A mnogima je to gore nego grob! To je mjesto mučenja, ispaštanja, iživljavanja.

Ali 21. rujna ove godine bio je to dan neizbrisiv, neponovljiv, nezaboravan. Toga dana, svi oni koji su unutra, zaboravili su sve svoje brige, tugu i žalost, te su prateći našeg Ivana, Jozefine, Kristine i Josipa došli biti tu, moliti se i radovati.

Naime, Ivan je zatvorenik, vojnik s činom kapetana, već dugo, dugo odležava kaznu. Poganin. Jednog lijepog dana, došao je kapelanu zatvora rekavši da ne želi nastavit takav život. Želi se promijeniti, ali radikalno, postati bolji, postati kršćanin, katolik. Najprije smo mislili da je to trenutak koji će iščeznuti. Upisao se na vjeronauk, slijedio ga vrlo rado i s predanjem.

I onda je došao trenutak, pozvao je ženu, djecu, obitelj. Skinuo sve vojničke počasti, činove, sagnuo glavu na koju je kapelan izlio blagoslovljenu vodu, izrekavši: Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Vrlo lijep i dirljiv čin, proživljen u dubokoj vjeri i poniznosti. Svi mi prisutni zahvaljivali smo Bogu za tu ljepotu. On je tog dana kršten, pričešćen, krizman i vjenčan. Supruga je krizmana, a dvoje djece kršteno.

Onda smo stvarno povjerovali natpisu GEREZA SIO KABURI.

s. Mirabilis Višić