Duhovno praćenje u redovničkom odgoju

8. svibnja 2015. - 11:55 -- šsf

U duhovnom centru Amani u Bukavuu za vikend 2. i 3. svibnja bio je organiziran seminar za sestre s privremenim zavjetnim od prve do treće godine zavjeta. Tema je bila Život u istini kao plod duhovnog praćenja u junioratu.

Voditelji seminara su nam predstavili temu duhovnog praćenja, i mada nam je ova tema već dobro poznata iz prvih godina redovničkog odgoja uvijek iznova je aktualna i važna za svaku etapu redovničkog života.

Sam pojam „duhovno praćenje“ znači doslovno ići ukorak s nekim, dijeliti, lomiti iskustva kao što lomimo kruh da bi ga dijelili među sobom. „Pratiti“ znači hodati usporedno s drugim, hodati njegovim ritmom, ni brže ni sporije nego on. Upravo to je i osnovni princip duhovnog praćenja – ritam se određuje ritmom osobe koju se prati.

Porijeklo duhovnog praćenja možemo naći već u starozavjetnim tekstovima. Svima nam je dobro poznata scena malog Samuela koji je bio u hramu u školi kod svećenika Elia. Kralj David u trenucima odlučivanja traži pomoć u razgovoru s prorokom Natanom. U Novom zavjetu susrećemo Filipa koji dijalogom uvodi u vjeru eunuha.

Uloga duhovnog voditelja upućuje na veliko sebedarje, odnosno mnogo poniznosti i diskrecije. To je osoba koja hoda uz nas i ne nameće nam svoj put, već nam pomaže podsvijestiti cilj našega života. Duhovno vodstvo pomaže drugome da se prepusti vodstvu Duha Svetoga, pomaže rasti u vjeri, spoznati samoga sebe, a posebno svoju osobnu povijest.

Za uspješno duhovno praćenje potrebno je veliko povjerenje između osoba te pouzdanje u Božju providnost. Povjerenje nam pomaže da se otvorimo i budemo što iskreniji u dijalogu. Iskrenost i otvorenost nam pomažu da upoznajemo sebe i razvijamo samosvijest, a time da rastemo i zrijemo kao osoba i kao redovnica u svom redovničkom posvećenju. Takvo duhovno praćenje je mnogima u crkvenoj povijesti pomoglo u shvaćanju i življenju Božjeg poslanja, pa zašto ne bi i nama danas?

Dvodnevni seminar, bogat međusobnim dijeljenjem iskustva i izlaganjem na temu, pomoć nam je u radosnom življenju redovničkih zavjeta, zato hvala našim sestrama koje su nam omogućile sudjelovati.

s. Séraphine Fazila Kanyere