Duhovne vježbe za kandidatkinje

22. lipnja 2015. - 17:39 -- šsf

Od 17. do 20. lipnja 2015., u samostanu Školskih sestara franjevaka Splitske provincije Presvetog srca Isusova, u Zadru u Arbanasima, održane su duhovne vježbe za kandidatkinje školskih sestara franjevaka Bosansko-hrvatske, Mostarske i Splitske provincije. Sudjelovalo je 16 kandidatkinja, a voditelj duhovnih vježbi bio je fra Šime Markulin, franjevac Splitske provincije Presvetog Otkupitelja.

Duhovne vježbe bile su protkane molitvom, radionicama i predavanjima. Nakon kratkog međusobnog upoznavanja fra Šime nas je uveo u duhovno promišljanje kratkim predavanjem o savjesti koja je okvir svega i koja nas uvijek potiče dobro činiti, a zlo izbjegavati. Idući dan održao je predavanje na temu „Ja redovnica“. Istaknuo je da biti redovnik ili redovnica znači tragati za istinom. Pozvani smo odbaciti neistinu i poluistinu te hrabro i s ljubavlju prigrliti Istinu, tj. Boga, živeći sklad kontemplacije i akcije. Riječ je o stupovima čiji se ideal krije u umijeću življenja prožetosti jednoga i drugoga, kada actio postaje contemplatio i contemplatio actio. Upravo duhovne vježbe, trebaju nam pomoći da naš rad u svakodnevici bude plodonosan. Njegova plodnost ovisit će o našoj molitvi koja treba biti stamena, kvalitetna i zrela. Trećega dana već sam naslov predavanja „Jesam li dostojna“ naveo nas je na traženje odgovora, kojeg nam je fra Šime pružio ističući razliku između dvaju pristupa. Prvi se odnosi na gledište suvremenog svijeta koji nameće stav da čovjek vrijedi onoliko koliko može doprinijeti društvu. Drugi je stav ljudi koji vjeruju i ispovijedaju da su djeca Božja. Takvi znaju reći: Dostojan sam, s pomoću Božjom. Zadnje predavanje, „Hvaljen budi“, koje se mnogima na poseban način dojmilo, bilo je usmjereno na promišljanje o nasljedovanju Krista po primjeru sv. Franje i sv. Klare Asiške. Poslanje s križa, Kristove riječi upućene sv. Franji „Idi i popravi moju crkvu“, obvezuje i nas. Fra Šime nam je posvijestio koliko je bitna uloga pojedinca u zajednici. Pojedinac je temelj zajednice. Naše provincije bit će dobre ukoliko smo mi dobre. Stoga je potrebno usvojiti logiku izgradnje vlastite osobnosti.

Radionice održane u prijepodnevnim satima duhovnih vježbi imale su za cilj potaknuti nas na kritički osvrt i promišljanje vezano uz aktualna događanja u Crkvi, o kojima se mogu čuti suprotni stavovi i mišljenja, a koji se itekako tiču nas samih i naše budućnosti, u kontekstu ispravnog odnosa i izgrađenog stava prema njima, u skladu s naukom Crkve i u svijetlu prihvaćanja odgovornosti raznih službi koje će biti stavljene pred nas u našemu pozivu i poslanju. Ove radionicee išle su i u smjeru posvješćivanja obdarenosti i prožetosti čovjeka vjerom i razumom, koji nas upućuju jedno na drugo i osposobljuju da u cjelovitosti bića djelujemo u duhu naše franjevačke karizme.

Uz svakodnevnu liturgijsku molitvu časova i euharistijska slavlja, u čijem animiranju su sudjelovale sve kandidatkinje, tijekom duhovnih vježba okupljale smo se u zajedničkoj molitvi klanjanja pred Presvetim te molitvi krunice. Trenuci slobodnog vremena bili su prigoda za trenutke šutnje, osame, promišljanja i poniranja u vlastitu nutrinu te preispitivanja svoga poziva i osluškivanja govora Božjega.

Uza sve to našlo se i vremena za upoznavanje znamenitosti grada Zadra, tako da su i morske orgulje izborile mjesto tijekom duhovnih vježbi, želeći nam zasigurno uzburkati nutrinu duše ljepotama svega stvorenog, i to upravo drugoga dana duhovnih vježbi, na dan kada je papa Franjo izdao novu encikliku koja započinje pohvalama Bogu našega brata Franje iz Asiza. „Laudato si“ zapjevali smo na mjestu Pozdrava suncu, poznate instalacije u zadarskoj luci. Tijekom duhovnih vježbi nije izostao ni posjet benediktinskom samostanu sv. Marije, čije sestre su nas uljudno i velikodušno provele jednom od najvrjednijih izložbi crkvene umjetnosti „Zlato i srebro Zadra“. Ništa manje srdačno otvorili su nam vrata crkve sv. Šime, a onda i škrinje sv. Šime unutar crkve, u kojoj se čuvaju relikvije sv. Šimuna bogonosca. Uz dobru organizaciju naše s. Marte Škorić, stigli smo posjetili i crkvu i samostan sv. Mihovila, zadarsku katedralu sv. Stošije i za kraj, „baciti“ pogled sa zvonika zadarske katedrale.

Vjerujem da je ovaj mini trening uspinjanja i silaženja sa zvonika bio pun pogodak te me nuka svojom simbolikom da mu prepustim završnu riječ o našim duhovnim vježbama, tako bogate sadržajem, isprepletenošću škole zdrave duhovnosti, prožetošću franjevačke jednostavnosti, življene akcije i kontemplacije, jekom sa zvonika koja mi ove dane nakon duhovnih vježba odzvanja u važnim sitnicama življenja samostanskog načina života, u traganju za istinom, čistoćom, mirom i radošću djece Božje…

Hvala svima: našem bratu Šimi, našim sestrama odgojiteljicama, sestrama u samostanu koje su nas velikodušno primile i u skrovitosti brižno pratile te poštivale naš ritam, svim kandidatkinjama, i iznad svega, jedinomu Dobrome. Neka naši životi postanu i ostanu jedno veliko „Hvala“!

Vlatka Katkić