Duhovne vježbe u Luhwinji

19. srpnja 2014. - 19:50 -- s. Marija Petra Vučemilo

Od 15. do 19. srpnja u Luhwinji održane duhovne vježbe za naše kandidatkinje i franjevačke postulante.

Naša kuća u Luhwinji smještena je na brežuljku i od nje se pruža prekrasan i odmarajući pogled na okolna brda koja kao da dotiču nebo. Dragocjeno je to mjesto mira i tišine u kojem se savršeno čuje cvrkut ptica i šum vjetra. Prava oaza za meditaciju i molitvu. Promatranje brda, cvijeća, stabla, sklada prirode, jednostavno potiče želju za molitvom, za ulaskom u vlastitu nutrinu. Luhwinja je najbolji izbor za duhovne vježbe.

Posebnost ovih duhovnih vježbi je što su s nama, nas petnaest kandidatkinja, sudjelovala i četiri postulanta braće franjevaca. Duhovne vježbe smo započele zazivom Duha Svetoga i pjesmom na mashi, kiswahili i francuskom jeziku. Molili smo milost da Božja prisutnost ispuni naša srca i dade nam snage za naš svakidašnji životu.
 
Voditelj duhovnih vježbi je bio fra Crispin Zagabe, OFM, a tema „Redovnički život kao nastavak iskustva obiteljskog života“. Poslije svakog izlaganja dobili bismo i pitanja za osobna razmišljanja: Koji je stupanj moje pripadnosti zajednici? Koja iskustva iz obitelji prenosim na život u zajednici? Koje su moje granice, slabosti? Što svijet očekuje od mene?

Svatko od nas ima osobno iskustvo života u obitelji, a život u redovničkoj zajednici je nastavak obiteljskog života te obiteljska iskustva spontano prenosimo u zajednicu. Moramo biti svjesni da redovnička zajednica nije kopija obiteljskog života. Premalo mislimo da negativna iskustva u obitelji živimo i u zajednici, skloni smo projekcijama. Kao što ljubav čini jakom i bogatom obitelj, isto tako čini i redovničku zajednicu. Problemi i konflikti, razmirice u obitelji i sa sestrama nas izgrađuju i pokazuju koliko znamo i možemo opraštati. Bogu hvala, ljubav je jača od svega onog što nas razjedinjuje. Potrebno je da svatko od nas svoj od Boga dobiven dar uloži u izgradnju zajednice.

Živjeti u redovničkoj zajednici kao u obitelji, posebno je blisko nama franjevkama i franjevcima. Sam sv. Franjo je isticao želju da braća žive bratstvo u zajednici, da se svi ponašamo kao braća/sestre jedne majke. Kao braća i sestre moguće je živjeti u poniznosti i poslušnosti, imajući zdrav pogled koji čuva našu slobodu, te živjeti čistoću i celibat kao nešto lijepo i dragocjeno.

Duhovne vježbe u našoj obnovljenoj kući bile su prigoda moliti i za cijelu našu zajednicu, ali i sve dobročinitelje koji su nam omogućili obnoviti i lijepo urediti našu „kuću maticu“ u Luhwinji. Neka se Bog proslovi po velikodušnosti svakog od njih i po životima svih naših sestara.

Anny Furaha, kandidatkinja