Duhovna obnova u župi Svih Svetih u Zmijavcima

12. ožujka 2020. - 10:46 -- šsf

Duhovna nas obnova potiče na promišljanje o našem životu, našim grijesima i slabostima. Upravlja nas na molitvu i razmišljanje o tome koliko nas Bog ljubi i voli i koliko smo mi slabi uvidjeti tu neminovnu istinu. Živeći naše svakidašnje živote često puta zanemarimo kako nas Bog kroz taj isti život vodi svojom milošću i providnošću. Umišljamo si kako su naša životna postignuća isključivo ostvarena našom pameću i znanjem, dok životne neuspjehe pripisujemo sudbini i nesreći. Utonemo tako u oholost koja onda izrodi sve one grijehe koje su nas naučili nabrajati još dok smo bili djeca i za koje znamo kako nam čine štetu, bilo fizičku ili duhovnu. Međutim, šteta nije nepopravljiva. Ispovijed, sveta misa i pričest produbljuju i obnavljaju našu vezu s Bogom. Vraćaju nas na pravi put i pomažu nam lakše nositi životno breme sa svim svojim tugama i veseljima. Isti zadatak ima i duhovna obnova.

Jedna takva organizirana je u Zmijavcima, dičnom selu Imotske krajine, u župi Svih Svetih 7. ožujka u vrijeme korizme, kada čovjek posebno promišlja o svom odnosu s Bogom. Bila je namijenjena župnom pjevačkom zboru i čitačima Biblijskih tekstova u vrijeme korizme, ali i svim drugim župljanima. Sama ideja o organizaciji potekla je od s. Jasne Kasalo čiji je cilj bio potaknuti, ne samo članove zbora, nego i sve druge župljane na međusobnu ljubav, zajedništvo i molitvu. Na njezin je poziv iz arbanaškog samostana u Zadru stigla s. Rita Maržić, koja ujedno predaje vjeronauk u srednjoj školi u Zadru.

U prekrasnom okruženju zmijavačke crkve, u popodnevnim satima, korištenjem suvremene tehnologije, s. Rita je moderirala i vodila duhovnu obnovu. Za misao vodilju duhovnog susreta uzete su riječi „Korizma, vrijeme da se vratiš doma!“ Kako bi okupljeni lakše razumjeli motiv ovog susreta, s. Rita je koristila prispodobu o razmetnome sinu i prispodobu o susretu Isusa i Samarijanke na zdencu Jakovljevu u samarijskom gradu Siharu.

Kroz prvu prispodobu, s. Rita je nastojala okupljene potaknuti na promišljanje o ljudskom poimanju Boga i o tome kako i na koji način čovjek stvara sliku o Bogu. Pri tome je istaknula kako je i Isus pripovijedajući o Ocu koristio prispodobe, a u priči o razmetnome sinu Bog je prikazan kao dobri, milosrdni Otac, koji se tako raduje svome sinu, opraštajući mu sve grijehe. S druge strane i sinovljeva slika o ocu vidno se promijenila. Treba se prisjetiti kakvu je sliku na početku prispodobe sin imao o ocu, a kakvu na kraju i primijetiti kako se sinovljevo poimanje oca čitavo vrijeme mijenja, kao što se i ljudsko poimanje Boga mijenja kroz naš život.

Drugom prispodobom o Isusu i Samarijanki, s. Rita je ukazala na neprestanu ljudsku žeđ i žudnju za ovozemaljskim, materijalnim i tjelesnim potrebama. Iako se čovjek određenih stvari često puta zasitio i „napio“, žeđ je i dalje ostala. Tako je i Samarijanka čeznula za ovozemaljskim užicima, tražila je utjehu, ljubav i poštovanje, ali toliko željeni mir nije ostvarila. Susret s Isusom na Jakovljevu zdencu je u potpunosti mijenja. Isus joj objašnjava iz čega proizlaze njezine zablude i tko je On zapravo. Nudi joj vodu života i zaključuje kako ta njegova voda gasi žeđ zauvijek i kako samo po Njemu čovjek može pronaći toliko željeni mir.

Čitavo vrijeme susreta izmjenjivale su se molitve, promišljanja, čitanje prigodnih tekstova iz Svetog pisma. Molilo se za slabe i nemoćne, za bolesne i zdrave, za djecu i starije, za duhovna zvanja… Nakon duhovne obnove, zmijavački je župnik fra Frano Laco predvodio euharistijsko slavlje za sve okupljene. Druženje je završeno na zakusci koja se održala u prostorijama župne dvorane, uz pregršt slatkih i slanih kolača, koje su pripremile vrijedne zmijavačke domaćice. Zmijavčani se zahvaljuju s. Riti što je im je stigla u posjetu i što je kroz sadržajno i zanimljivo promišljanje nastojala produbiti čovjekovo poimanje Boga i Njegove neizmjerne ljubavi.

Josip Jonjić