Doživotni zavjeti sestara u DR Kongu

16. prosinca 2017. - 15:18 -- šsf

Nyantende.
Žena obučena suncem, mjesec joj pod nogama…
Žena. Majka. Djevica.
Neokaljana. Prečista.
Ona koju vjekovi časte.
Ona koju Franjo odabire za svoju Majku i Kraljicu, ne samo sebi, nego cijelom duhovnom potomstvu.
U Njezinu krilu započeo,
U Njezinu krilu želi i posljednji dah predati.
I neka svatko pazi, Nju se ne smije ni zapustiti, ni zaboraviti.
Milosti puna, krunom ovjenčana.
Blažena.
Bezgrješna.

Nismo dostojne tolike časti, ali na njezinu svetkovinu, 8. prosinca 2017. godine, u crkvi posvećenoj Njoj - Mariji Kraljici, u Nyantende, slavile smo doživotne zavjete naših dviju sestara.

Nyantende, jedna je od starijih župa, desetak kilometara udaljena od grada. Vode je franjevci, a naša je zajednica tu prisutna skoro trideset godina, točnije od 1988. godine. Ni obilna kiša prethodnog dana, ni veliko blato na putu, nisu nas spriječili u namisli i odluci. Svečanu je misu predslavio generalni vikar mons. Pierre Bulambo, s još dvadeset svećenika u crkvi punoj naroda Božjega.

Roditelji su sestre Brigitte Nsimire i Seraphine Kanyere dopratili do pred oltar, gdje su ih simbolično i stvarno predali Crkvi… jer, one su odlučile u našoj zajednici živjeti ostatak svoga života. Crkva, jesmo svi mi, ali kad se javnih čina tiče, zna se tko ju predstavlja. Ovdje ju je predstavljao generalni vikar, poslan od nadbiskupa, a našu zajednicu predstavljala je povjerenica sestara u Misiji s. Mislava Prkić.

Doživotni zavjeti - nije to šala. Nije ni privatni čin. Obavlja se pred pukom Božjim, a taj isti puk mjerilo je koliko smo Božje. U današnjem društvu gdje prevladava privremeno, prolazno, jednokratno, treba pokazati i dokazati da ima događaja s kojima se ne šali, koji traju, koji izazivaju divljenje kad su shvaćeni i prihvaćeni kao životni.

Situacija gdje se treba dati.
Predati.
Rekavši Bogu: Evo me, tu sam, tvoja želim biti, ZAUVIJEK, tj. doživotno. Pomozi mi biti tvoja nasuprot svemu što me bude vuklo u suprotnom smjeru.
Primi me po Riječi svojoj i živjet ću.
I ne ostavi me u vrijeme kušnje!

Sestra Brigitte Nsimire rođena je u župi Svete Obitelji Bagira, u predgrađu Bukavua, u nadbiskupiji Bukavu. A sestra Seraphine Kanyere je iz župe Kraljice Mira Kasando, biskupije Butembo-Beni, udaljena više stotina kilometara od našega grada (Bukavu).

One su rekle: DA, EVO ME, GOSPODINE, ZVAO SI ME! Svetopisamske su to riječi, a Crkva ih predlaže da bi nam dokazala, i opet ponovno, da trenutak koji živimo jest svečan, jest svetopisamski, jest crkveni.

Poslije mise, obitelj, rodbina i prijatelji bili su primljeni u velikoj dvorani naše srednje škole Sv. Ante Padovanskoga u Nyantende. Naravno, svu hranu pripremale smo i posluživale mi sestre s našim mladima, budućim sestrama, što je običaj na našim slavljima. Ono što čini dobru stranu zajedničkog života jest činjenica da se sve dijeli - i posao, i zaduženja, i radosti, i izazovi… A to je upravo i sada bio trenutak jer, s doživotnim zavjetima, sve nam postaje zajedničko.

s. Mirabilis Višić