Dolazak redovnica u Maribor

Kratko nakon smrti biskupa Slomšeka gospođa Brandys sa suradnicama počela je razmišljati, kako bi ostvarila želju pokojnoga biskupa Slomšeka za ustanovljenje odgojnoga zavoda koji bi vodile redovnice.

škof StepisnikZaključak tih razgovora bio je: Najbolje bi bilo da to budu redovnice koje bi preuzele već uvedeni rad dotadašnjeg Društva, jer je taj posao neke gospođe već opterećivao. Tako bi Maribor dobio zavod, kako je to papa Pijo IX. savjetovao pokojnom biskupu Slomšeku. Daljnji rad Društva bi prešao u ruke onih koji jamče opstanak i razvoj.

O tim prijedlozima je predsjednica gospođa Brandys obavijestila biskupovog delegata Društva, kanonika Franca KKosarosara kao i nasljednika pokojnog biskupa Slomšeka dr. Maksimilijana Stepišnika.

Ujedno je predlagala da bi se sestre redovnice obratile za pomoć u Algersdorf (Eggenberg) kod Graza, kojih je odgojni i školski rad osobno poznavala.

Prijedlog je bio prihvaćen s molbom da bi gospođa Brandys kao predsjednica Društva stupila u dodir i počela o tomu razgovarati, što je i prihvatila.

O svojim uspješnim razgovorima obavijestila je kanonika Franca Kosara i biskupa Stepišnika, koji su preuzeli sve daljnje dogovore. Kanonik dr. Franc Kosar je prihvatio uređivanje administrativnih poslova s vodstvom redovnica u Algersdorfu i s tadašnjim civilnim vlastima, a biskup Stepišnik s gradačkim biskupom Zwergerom, pod čiju jurisdikciju su pripadale te redovnice, najprije tri, a kasnije i četvrta. Preuzele su rad s mladima kod Društva katoličkih gospođa, koje je s tim nekako prešlo u odgojni zavod, što ga je želio pokojni biskup Slomšek.3

---------------

3. Po pripovijedanju m. Angeline Križanič.