Dan naših zavjeta

22. rujna 2020. - 16:14 -- šsf

Na blagdan Rana sv. oca Franje tijekom misnog slavlja u kapelici zajednice u Bukavu-Nguba, kući novicijata, s. Rosine Neema Kulimushi i s. Clémentine Munyerenkana Matabaro položile su prve redovničke zavjete. Euharistijsko slavlje predvodio je biskupov zamjenik mons. Emil Mushosho uz koncelebraciju osam svećenika i jednog đakona. Zavjete je primila povjerenica sestara u Misiji s. Françoise Balibuno Ciza. Novozavjetovane sestre žele podijeliti s nama svoju radost i slavlje duše.

 

“Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!” (Lk 1,49)

“Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te” (Jr 1,5).

Ovim svetopisamskim riječima izražavam svoju radost i zahvalnost Bogu za dan mog posvećenja preko polaganja redovničkih zavjeta.

Dana 17. rujna završila je moja godina novicijata na najljepši mogući način – polaganjem prvih redovničkih zavjeta. Zahvaljujem Bogu što je svrnuo svoj pogled na mene i pozvao me da ga slijedim, ne obazirući se na moje slabosti. Sveto je ime Njegovo! Od majčine utrobe on me izabrao i čuvao za sebe. Neka je blagoslovljen dovijeka! Velika radost me ispunjala dok je moj dugogodišnji san postajao stvarnost. Ubuduće pripadam potpuno Kristu. Preostaje mi tražiti ga neprestano i nastojati kako ga sve više i više ljubiti, živjeti samo za Njega. O, moj Bože! Koja radost i blaženstvo biti zaručnica Kristova!

Ali isto tako, kao što je i predvoditelj misnog slavlja u propovijedi naglasio, da pripadati Kristu ne isključuje poteškoće, svjesna sam da ga trebam slijediti do križa. Sigurnost koju nosim u sebi jest Njegova stalna prisutnost. On me vodi za ruku i ostaje uvijek vjeran. Ta stvarnost mi daje radost – On će mi biti snaga u teškim životnim situacijama. On je taj koji me poziva da ga slijedim, On je taj koji će mi dati snagu.

Ispunjao me osjećaj zahvalnosti dok sam se prisjećala svih osoba koje su me pratile tijekom mog redovničkog odgoja. Pomogle su mi rasti i pročistiti motivaciju za redovničkim životom. U sebi sam pomišljala i na sve one koje će me dalje pratiti u mom rastu i preko kojih ću moći otkrivati Božju volju. Iskreno sam zahvalna sestrama koje su prihvatile da svojim polaganjem zavjeta budem jedna od njih. One su dale sve od sebe kako bih se za dan zavjetovanja mogla pripremati u molitvi i kako bi taj dan slavlja provela u radosti. Hvala im za sve, neka Bog blagoslovi svaku od njih!

Svjesna svog novog rođenja u krilu redovničke obitelji, i znajući da je put preda mnom još dug, preporučam se, drage sestre, u vaše molitve kako bih mogla biti vjerna ljubavi Božjoj i svom obećanju, jer sama bez Božje milosti ne mogu to ostvariti. Želja mi je biti sestra po Isusovu srcu i živjeti za Njegovu sve veću slavu. A u mojim molitvama su prisutne obje moje obitelji: rodna po krvi i redovnička po izabranju.

Ljepoti euharistijskog slavlja doprinijeli su anđeoski glasovi naših kandidatkinja, postulantkinja, novakinja i sestara. Ali ne samo to. Sve su učinile da fešta bude super organizirana. Bilo je ukusne hrane i veselog plesa. Neka svaku od njih Gospodin vodi i pomogne im reći i živjeti DA Njemu. Hvala i vama, sestre koji ste daleko, ali ste nas tijekom redovničkog odgoja i na dan slavlja pratile ljubavlju i molitvom.

s. Rosine Neema Kulimushi

 

Dan polaganja mojih prvih redovničkih zavjeta, 17. rujna, za mene je nezaboravan. Dan prije osjećala sam strah koji me pratio sve do početka procesije uoči misnog slavlja. Strah me ispunio laganom groznicom. Ali radost pripadnosti našoj redovničkoj obitelji, za mene je bila velika. Ispunila me mirom i milošću. Evanđelje i propovijed tog dana dali su mi ohrabrenje. Evanđelje me poziva da uzmem svoj križ i slijedim Isusa. Da bih vjerno nosila svoj križ i ostvarila potpuno predanje Bogu, potrebno je živjeti u poslušnosti, siromaštvu i čistoći. Silno sam radosna da po zavjetima pripadam ovoj franjevačkoj obitelji.

Poslije misnog slavlja slijedilo je slavlje za sestrinskim stolom. Posebno me se dojmilo kako je fešta protekla u jednostavnosti, ali u sestrinskoj radosti. Razveselila me i čestitka s. Klare, vrhovne predstojnice, koja izražava radost što smo dio franjevačke zajednice. Bogu hvala za sve i neka nas sve prati Njegov blagoslov.

s. Clémentine Munyerenkana Matabaro