DAN BEZ BRIGE UZ POSJET SAMOSTANU I IGRE

5. lipnja 2017. - 15:05 -- šsf

Mi odgojiteljice, roditelji i djeca iz odgojnih skupina „Školjkice“i „Ribice“ i krenuli smo put Karina 03. lipnja u 08:30 sati. Veselje koje je među nama vladalo moglo se već na kolodvoru iščitati s lica raspoložene i posebnom radošću preplavljene djece. Dok smo se vozili u autobusu su se vodile „žustre“ rasprave među djecom, jesu li ono na planinama kamenja ili snijeg.

Iako smo svi bili vidno uzbuđeni, doživljaj je bio potpun tek kad smo stigli pred franjevački samostana Svete Marije Bezgriješne u Karinu. Tamo nas je dočekalo nekoliko naših vrtićkih prijatelja koji su, s roditeljima, doputovali osobnim automobilima. Uz natpis „Mir i dobro“ na ulazu u samostan toplu dobrodošlicu poželio nam je župnik i gvardijan fra Petar Klarić. Posebno se obradovao djeci te ih je poveo da upoznaju njegovog psa Garu i ovčice. Bili su oduševljeni! Upravo u ovoj samostanskoj netaknutoj prirodi, neka su se djeca prvi put izbliza susrela s koprivom. Gabriel se slučajno opekao na nju, dok ju je Bruno namjerno dotaknuo da vidi kako kopriva peče. Pokazujući nam samostan fra Petar nam je ispričao kratku povijest uz prikaz fotografija koje su krasile zidove. Osobita slavljenička radost preplavila nas je na svetoj misi. Kapelicom se orila dječja pjesma. Nakon mise napravili smo zajedničku fotografiju kako bi nam ona ostala trajna uspomena na ovaj susret prepun emocija.

Napustivši samostanski prostor zaputili smo se niz potok Karišnicu koji je bio presušio tako da je izostao susret djece sa sestricom vodom. Odatle smo autobusom krenuli za Mićanove dvore gdje smo objedovali. Neka su djeca iskoristila priliku za hranjenje konja koja su u sklopu rekreativne ponude. Nažalost jahanje je ovaj put bilo onemogućeno jer su te plemenite životinje tek stigle na imanje pa se još nisu udomaćile.

Nakon kratkog odmora naša sljedeća postaja bili slapovi rijeke Zrmanje. Smjestili smo se na livadu na kojoj su nas docekale ležaljke, branke te mreža za odbojku. Tom izazovu nismo mogli a niti smo željeli odoljeti. Tako da su dečki odmjerili snage u nogometu, roditelji u badmintonu, a manje rekreativni jednostavno su uživali u druženju i prijateljskom razgovoru. Sve nas je potjerala grmljavina i gusti crni oblaci koji su nam se približavali. Od njih smo pobjegli u autobus i našoj kući. Vidno umorna i iscrpljena neka su djeca svoje putovanje začinila slatkim snom.

Kako vrijeme u ugodnom društvu brzo proleti, tako je i naš izletnički dan brzo završio. Nakon druženja provedenog uz obilje smijeha, pomiješanog sa srećom i uzbuđenjem, i uz djecu koja uživaju do zadnjeg atoma snage svi s iskrenom radošću iščekujemo naše slijedeće druženje.

 

                                   odgojiteljica  Nataša Mance