Bogom povezani

14. listopada 2019. - 16:55 -- šsf

Koliko naših susreta, druženja, povezanosti ne bi ni bilo da Gospodin nije naša veza i poveznica. Možda o toj stvarnosti ne razmišljamo na taj način nego uzimamo podrazumijevajućom blizinu onih s kojima se ukrštavaju naši životni putovi te bivamo suputnici na nekoj dionici hoda stazom prolaznosti. Sveti je Franjo imao istančanu svijest povezanosti čitave stvarnosti s Bogom i upletenosti njegove spasenjske vječnosti u našu vremenitost i u tom je svjetlu razumijevao i gradio svoje bratstvo. Za njega nije bilo sumnje je li mu Gospodin dao braću. E, da je živjeti sestrinstvo u Franjinoj svijesti - u vjeri i znanju da nas Bog povezuje, a njegova veza obvezuje.

Postoje vremena i događaji koji nas podsjete na međusobnu darovanost, osvijeste uronjenost u Božje otajstvo pred kojim je zahvala najrječitiji način komunikacije. Nije li euharistija upravo to – zahvala. Ne čudi stoga da se euharistijskim slavljem obilježavaju druženja u kojima želimo da Bog bude u našoj sredini (usp. Sef 15.17), kojim ispovijedamo da smo s njim i u njemu povezani.

U tom duhu i ove godine, 13. listopada, upriličismo vanjsko slavlje sv. Franje u dvorištu našeg samostana u Sinju. Broj odazvanih susjeda i prijatelja zajednice nadmašio je i naša očekivanja i dosadašnje iskustvo. Sabralo nas se šezdeset i jedan, tako da su sve sjedalice iz podrumskih prostorija i s prvoga kata, izuzevši kapelicu, bile u funkciji. I da ne bi onih koji stajanjem iskazaše poštovanje prema gostima starijima od sebe, ne bi ih bilo dovoljno.

Euharistiju je predvodio fra Antonio Mravak. Vidjelo se da mu je lijepo s nama i da mu se ne žuri po smirenosti nastupa i polaganom razlaganju poruke koju je za nas iščitao iz riječi Božje. Zahvalnost Bogu stavio je pred nas kao model kršćanskog ponašanja. Nije u redu svako dobro koje živimo uzimati zdravo za gotovo jer time, poput nezahvalnih izliječenika o kojima Isus govori u evanđelju, propuštamo priliku vraćanja k svome Središtu u kojemu nam je očima zahvalnika vrednovati sve što imamo i jesmo. No katkad se čini da je po svojoj zahvalnosti čovjek na začelju svih Božjih stvorenja, koje je brat Franjo znao pozivati da hvale i blagoslivljaju Gospodina. N. B. Vjerojatno mu je bilo drago i nije zamjerio da je među nama na slavlju njemu u spomen bio i naš mačak. Inače javljen za ovu se prigodu držao malo podalje da bi pred kraj propovijedi, i samo tada, pristupio bliže okupljenima te ostao u miru pa se činilo da sluša i razumije propovjednika, kao nekoć ptice njegova svetoga imenjaka.

Nakon slavlja i gozbe za stolom Gospodnjim druženje smo nastavili u voćnjaku zaklonivši se od brata sunca u sjenu stabala.

Oni koji su nam se pridružili prvi put u ovakvom sustolništvu na odlasku se preporučiše i za dogodine, dok oni s kojima odavna dijelimo ovakvu povezanost u ime Božje, već se sad nadaju idućoj proslavi svetoga Franje, jer rekoše, premda ne doslovno, da im je kod nas uvijek lijepo i dobro kao braća zajedno biti (usp. Ps 133,1). Mi sestre znamo i zašto – zbog povezanosti s Onim koji je u sredini našoj.

 

s. Natanaela Radinović